Notaboo blog vam obično donosi priče o tretmanima, njezi i malim ritualima za brigu o sebi, ali ovog puta donosimo nešto drugačije. Želimo dati prostor i vrijeme za ženske priče koje nadilaze same tretmane, priče o hrabrosti, promjenama, osobnim pobjedama i trenutcima koji nas nadahnjuju.
Naše klijentice često nas motiviraju svojom snagom, upornošću i načinom na koji brinu o sebi i svojim životima. Zato smo odlučile otvoriti prostor za razgovore koji pokreću, koji pomiču granice i pokazuju koliko je važno voljeti svoje tijelo i svoj život, izvan tretmana i rutina.
Ovo je trenutak da slušamo, učimo i zajedno rastemo. Priče koje dijelimo osnažuju, inspiriraju i pokazuju da svaka žena, svaka odluka i svaki korak vrijede.
Prvi takav razgovor odlučile smo obaviti s Tamarom Štimac. A tko je Tamara?
U svijetu u kojem žene svakodnevno osjećaju pritisak izgleda, usporedbe i očekivanja, plesna dvorana može biti jedno od rijetkih mjesta gdje se tijelo sluša, a ne procjenjuje. Tamara Štimac plesačica je od djetinjstva, majka sedmogodišnjeg Lukasa, učiteljica razredne nastave, fitness trenerica i voditeljica Heels dance classova. Ona je stvorila jedan upravo takav prostor: siguran, topao i istinit.
S Tamarom smo razgovarale o ženama, o tijelu, samopouzdanju, plesnoj slobodi i važnosti rituala brige o sebi. Njene odgovore donosimo u cijelosti, s emocijom i snagom koju nose.
1. Kako bi opisala svoj odnos prema ženskom tijelu danas, a kakav je bio prije nego si počela s plesom i fitnessom?
„Moj odnos prema ženskom tijelu danas i prije dvadesetak godina sigurno se značajno promijenio. U djetinjstvu se nije puno govorilo o vježbanju i zdravlju, a današnji problemi, poput pretilosti ili nesigurnosti, tada nisu postojali jer su generacije bile aktivnije i više vremena provodile vani.
No tada sam osjećala veliki pritisak, posebno u tinejdžerskim godinama. Ako bih otvoreno priznala da imam neki problem ili da želim vježbati kako bih se osjećala bolje, gledalo se na to kao na luksuz. O celulitu, strijama ili višku kilograma nije se moglo razgovarati, jer bi se osoba koja to spomene osjećala kao vanzemaljac.
Danas nemam problem govoriti o svom tijelu, nesavršenostima i načinima kako se osjećati bolje i zdravije u svojoj koži. Iako sada imam više nesavršenosti nego u mlađim danima, osjećam se zadovoljnije, ispunjenije i sretnije nego ikad jer sam naučila slušati svoje tijelo.”
2. Koji su najčešći strahovi tvojih polaznica? Koliko se žene zapravo boje tuđeg pogleda?
„Postoji mnogo strahova, ali najčešći su:
- strah da neće moći plesati u štiklama,
- strah da neće izgledati dovoljno dobro,
- briga da neće zapamtiti koreografiju,
- nelagoda što će drugi reći ako krenu na ples,
- pitanja poput ‘Ja sam majka, imam previše godina, je li ovo za mene?’.
Te predrasude i unutarnje barijere mogu biti vrlo snažne, ali dio mog posla je pomoći ženama da ih prevladaju.”
3. Koliko se žene u tvojoj dvorani cenzuriraju zbog celulita, viška kilograma, godina ili izgleda kože?
„Mnoge žene dolaze sa strahovima da njihovo tijelo nije ‘dovoljno dobro’ jer nije poput idealiziranih slika s društvenih mreža. Celulit, višak kilograma, godine ili izgled kože često postaju neprijatelji.
No trening uči žene da zavole sebe i svoje tijelo, da strpljivo grade zdravije navike i da se promjene ne događaju preko noći. Proces samopouzdanja i ljubavi prema sebi važniji je od brzih rezultata.”
4. Vidiš li promjene u njihovom pogledu na sebe nakon nekoliko dolazaka?
„Apsolutno. To je najveća nagrada koju mi dvorana daje. Gledati žene kako rastu, napreduju, opuštaju se i postaju slobodne u pokretu, to je neprocjenjivo, meni najveća nagrada za trud koji ulažem u vođenje tih classova.”
5. Postajemo li nježnije ili strože prema svom tijelu kako starimo?
„To je vrlo individualno. Žene koje rade na sebi i okružene su zdravim okruženjem razvijaju nježnost prema sebi. One druge, koje žive u zahtjevnoj ili toksičnoj okolini, često postaju strože i kritičnije. Možda nisu u potpunosti naučile kako voljeti sebe, kako se obraniti od nerealnih očekivanja koja im se nameću. Sve počinje od toga koliko smo izgradile sebe.”
6. Kako se tvoj vlastiti odnos prema tijelu mijenjao kroz godine?
„Postajao je sve jači i svjesniji. Rad na sebi, mentalni i fizički, vodio me prema povezanijem, mirnijem odnosu s tijelom. Ples je tu bio ključ: on spaja um i tijelo.”
7. Kako vidiš ulogu plesne dvorane u mentalnom zdravlju žena danas?
„Ples je ogroman oslonac mentalnom zdravlju. Podiže samopouzdanje, razvija ljubav prema vlastitom tijelu, daje osjećaj pripadnosti i prihvaćenosti, dopušta ti da se izraziš na svoj način.
Naravno, u tom cijelom procesu veliku ulogu ima kvalitetan i predan trener, jer upravo ta predanost stvara atmosferu u kojoj se žene osjećaju sigurno.”
8. Što za tebe znači briga o sebi, izvan estetike i fizičkih rezultata?
„To je moj mali svijet u kojem mogu biti potpuno svoja. Mjesto gdje emocije teku bez riječi, samo pokret, gdje se nitko ne dijeli prema godinama, kilogramima ili bilo čemu drugom. Ja mogu biti ja. Sloboda u najčišćem obliku.”
9. Heels ples često prati stigma. S kakvim se predrasudama žene susreću?
„Heels je nešto što je ljudima novo, a ljudi uvijek prvo stvaraju otpor prema svemu što je novo i nepoznato. Mi još uvijek živimo u mjestu gdje će netko ples povezivati sa nečim provokativnim i neprimjerenim. Žene se susreću sa tim predrasudama i kod nekih je to razlog zašto se nikad nisu odvažile i došle plesati.
Mnoge koje su „preskočile” tu barijeru i zaključile da je važnije što one žele i osjećaju, uvjerile su se u drugačiju sliku od one koja im je nametnuta. Zato plešu i danas.”
10. Prepoznaješ li kada žena ‘nosi’ napetost, stres ili nesigurnost u tijelu?
„Da, naravno. Ples od malih nogu, rad u školi već skoro 15 godina, te uloga fitness trenera preko 10-ak godina, naučili su me odmah prepoznati tko nosi neki teret. Zato je meni važno stvoriti atmosferu sigurnosti, pogotovo za žene koje prvi put ulaze u dvoranu, veliki je to korak naprijed za njih.”
11. Kako se psihičko stanje vidi kroz tijelo i pokret?
„Neposredno. Nesigurnost se vidi u podignutim ramenima, zatvorenom prsnom košu i pogrbljenom držanju.
Kada žena ojača i emocionalno se otvori, njezino tijelo to pokaže: ramena se spuštaju, vrat se izdužuje, a pokret teče.”
12. Koliko su važni mali rituali brige o sebi poput depilacija, masaža, njege kože?
„Izuzetno su bitni. Ne možemo reći da si svatko može priuštiti gomilu vremena i tretmana za sebe, jer znamo da je to nemoguće, ali je važno pronaći nešto zbog čega ćemo se osjećati bolje u svojoj koži i to vrijeme izdvojiti samo za sebe.
Bilo da je masaža, depilacija, trening… dosljednost je ono što mijenja osjećaj prema sebi.”
13. Mijenjaju li te rutine i navike motivaciju i disciplinu na treninzima?
„Da, motivacija ponekad padne, i to je potpuno normalno. Ali upravo u tim trenucima gradimo disciplinu. Kada ne dopustimo da nas pokolebaju loše vrijeme, obaveze, izgorjeli ručak ili težak dan na poslu, tada osjećamo snagu i postajemo jače.
To je trenutak kada se osjećaš kao ‘Super žena’, jer si pobijedila samu sebe, a ta disciplina potom postaje prisutna i u drugim segmentima tvog života.”
14. Da možeš svakoj ženi reći jednu rečenicu koja bi joj olakšala život, kako bi glasila?
„Tvoj život je samo tvoj, živi ga onako kako osjećaš da je najbolje za tebe.“
Oslobodi snagu i volju za sebe
Promjena počinje od odluke — odluke da se želiš osjećati dobro u svom tijelu i u svom životu. To znači dati sebi dopuštenje da rasteš, njeguješ sebe i oslobodiš se straha od tuđih pogleda ili očekivanja. Te se odluke neće svima svidjeti, i to je sasvim u redu; važno je ostati vjerna sebi i svom putu.
Svaka prava promjena zahtijeva disciplinu, strpljenje i vrijeme. Potrebno je osmisliti kako stvoriti prostor samo za sebe, dogovoriti se s obitelji, posebno ako imaš djecu, i naučiti se organizirati tako da se možeš posvetiti njegovanju vlastite dobrobiti.
No ovo nije put koji moraš prolaziti sama. Tu su treneri, kozmetičari i stručnjaci koji te mogu podržati i voditi, pružajući znanje i sigurnost dok gradiš odnos sa sobom i učiš voljeti svoje tijelo.
Tamara kroz svoj rad i ples pokazuje kako se hrabrost, ljubav prema sebi i osnaživanje mogu osjetiti u svakom trenutku. Kroz pokret i brigu o sebi ona nas podsjeća da vrijediš, da možeš i da je svaki korak prema sebi vrijedan truda. Njezine riječi i primjer osnažuju i motiviraju, baš poput plesa koji vodi: oslobađa, podiže i daje snagu da se osjećaš moćno, slobodno i u miru sa sobom.
